Efekt duge ekspozicije bez ND filtera

Nedavno sam naišao na zanimljiv članak Neil Farquharsona o ideji kako fotografirati za sunčanog dana i simulirati eksponiranje od više minuta, bez upotrebe ND (Neutral density) filtera.

Svatko tko se susreo s ovim problemom zna o čemu pričam. Naime, pri jakom sunčevom svjetlu nije moguće snimiti neki kadar s dužinom osvjetljavanja od npr. 10 minuta. Čak i pri najmanjem otvoru blende klasičnog objektiva (F 22) svjetlomjer će predlagati upotrebu barem 1/15 dijela sekunde.

Želite li snimiti npr. slap rijeke  tako da voda dobije efekt dima  – pomoću duge ekspozicije, trebat će vam barem kakvih 10 sec eksponiranja.

Naravno, za to postoji rješenje. ND filter.

Taj filter je zapravo taman filter, kojim je moguće smanjiti količinu svjetlosti koju propuštamo kroz objektiv, bez utjecaja na boje.

Na žalost, cijena takvog filtera nije baš zanemariva. Želite li kvalitetniji filter većeg promjera, cijena bi mogla biti i preko 700 kn. Jeftinije varijante će koštati barem 400 kn….

Tehnika za koju sam nedavno saznao daje rezultat identičan korištenju ND filtera.
Evo što je sve potrebno da iskušate sami ovaj mali eksperiment:

DSLR fotoaparat, stativ, žičani ili bežični okidač ili intervalometer, Adobe Photoshop.

Dakle – odredite kadar (vjerujem da najbolje rezultate daju rijeke, slapovi, morski valovi – uglavnom tekuća voda). Postavite fotoaparat na stativ i maksimalno zatvorite blendu. Spustite ISO vrijednost na minimum, kako bi čim više produžili vrijeme brzine zatvarača.

Snimite 20 identičnih fotografija zaredom u što manjem razmaku.  Ja sam, radeći primjere,  koristio intervalometar koji je okidao fotografije u razmaku od 3 sec. Brzina zatvarača bila je 1/2, F 22, ISO 50.

no ND filter

 

Ovako su izgledale fotografije:

Nakon “magične obrade” evo rezultata:

Evo samog detalja vode:


Vjerujem da se slažete kako je rezultat poprilično dobar.
Evo što je potrebno napraviti kako bi “čarolija” uspjela.

Svih 20 fotografija potrebno je otvoriti u Photoshopu. Opet, bitno je da sve fotografije postanu layeri u jednoj PSD datoteci. To je zapravo poprilično jednostavno napraviti ukoliko fotografije otvarate iz Adobe Bridge aplikacije.

Jednostavno odaberite svojih 20 fotografija i u menu izborniku odaberite “Tools / Photoshop / Load Files into Photoshop Layers…”

Upravo ovaj potez vam je uštedio poprilično puno vremena i sve fotografije otvorio u jednu PSD datoteku.

Sada je potrebno smanjiti vidljivost layera po upravo ovoj formuli:

Vrijednost “L” je broj layera čiju vrijednost vidljivosti (opacity) smanjujete.

Ako se odlučite sami pokušati ovu tehniku, dobro će vam doći upotreba male Photoshop script datoteke, koja će automatski svim layerima dodijeliti odgovarajuću opacity vrijednost.

Preuzmite Photoshop script datoteku ovdje.
Nakon što je vaš PSD file spreman, u menu izborniku odaberite “File / Scripts / Browse…”, nakon toga locirajte “Image_Averaging_Layers_v1.0.0.jsx” datoteku – i posao je gotov!

Za ovu tehniku i script datoteku možemo biti zahvalni na trudu Neil Farquharsonu.

Također detaljnije upute o samoj tehnici i upotrebi skripte možete pronaći na njegovim stranicama ovdje.
Svoje primjere sam napravio koristeći upravo te upute. Moram priznati da sam poprilično zadovoljan rezultatima.  Prilažem još jedan primjer:

Prije obrade:

Poslije obrade:

Detalji – prije:

Poslije:

Dopustio sam si slobodu da je još malo dotjeram:

Ova tehnika me također navela na razmišljanje – vjerujem da bi se mogla upotrijebiti i HDR tehnika za još zanimljivije rezultate.
Sam autor govori i o većem broju snimaka uz upotrebu “Layers group” opcije u Photoshopu. Svakako sam uvjeren da ova tehnika pruža još mnogo zanimljivih finesa za istraživanje.

Ukoliko se odlučite isprobati ovu tehniku i poigrati se s raznim postavkama – molim, pošaljite nam rezultate!

Leave a comment

You must be logged in to post a comment.